Promoviran CD “Gerbaz Giipuja” sastava Damjans

U ponedjeljak 23. veljače 2015. u dvorani Hrvatskog društva skladatelja održana je promocija CD-a “Gerbaz Giipuja” sastava Damjans kastavvskog kontrabasista i skladatelja Damjana Grbca.

damjans_gerbaz_zagreb-promocija

Ponedjeljak 23.2. 2015. bio je sretan dan u Berislavićevoj ulici u Zagrebu, u Hrvatskom društvu skladatelja.

Svoj novi CD promovirali su Damjans – Damjan Grbac i njegov kvartet. Nekoliko skladbi s albuma koje su svirali bilo je dostatno da se uvjerimo koliko ovaj spoj istarske i kvarnerske tradicije s jazz glazbom uživo dobro zvuči.

Posebnost zvuka traži slušateljski angažman, osobito za nas koji nismo iz kraja čiju glazbu ovi glazbenici utjelovljuju… stvarajući je svevremenskom i poticajnom i za glazbena istraživanja i kao dokument vremena, i kao glazbeni ugođaj jedne regije.

Istarska je glazbena ljestvica po mnogo čemu osebujna. Muzika je to Istre i Kvarnera, bilježi je još Ivan Matetić Ronjgov, a kontrabasist Damjan Grbac u njoj pronalazi trajnu umjetničku inspiraciju, stvarajući ne samo dva dobra albuma (prvi, “Giipuja” i ovaj, drugi, “Gerbaz Giipuja”), već i postajući tako dio hrvatske kulturne baštine.

Prvim albumom Grbac obrađuje znamenite narodne skladbe Istre i Kvarnera, ovim albuma ide naprijed, stvarajući autorske skladbe (osim tradicijske “Pridoh pod Verbnik grad”), a to je već značajna stvar. Dakako, i dalje je inspiracija u zadanom izričaju istarske ljestvice.

Čini se da je upravo specifičnost ljestvice i izostanak akorda, utvrđenog tempa i zadanog ritma ona stvar koja je silno važna za poveznicu s jazzom, to je dobitna karta kojom Grbac zna povući pravi potez, otvarajući nove zvukovne mogućnosti iz te simbioze, s jedne strane narodnog, autohtonog, tradicijskog i s druge strane jazzističkog, modernog, pustopašno razigranog glazbenog shvaćanja. Tu je i spoj tradicijskih i modernijih glazbala, i sve to s Damjanovim aranžmanima daje vrlo specifičan ugođaj ovog albuma. Nije li to upravo sjajna stvar, ugodno s korisnim, jazz je takav!

Valja istaknuti izniman doprinos Andreasa Marinella (sopran sax, tenor sax), Marka Firsta (sopela, violina, ocarina) i Tončija Grabušića, legendarnog kvarnerskog bubnjara. Bez ovih ljudi, Damjanov projekt ne bi imao onu finu dozu začina i točke na i koju mogu dati samo ovako jaki glazbenici, tim prije što se Marinello i nije baš ranije susretao s ovakvom glazbom.

Nakladnik, Menart, mudro radi – ovakve albume treba objavljivati, jer, kako kaže Grbac: “Nikada nije dovoljno ponavljati da je tradicionalna glazba Istre i Primorja, tj. istarska ljestvica, zaštićena od UNESCO-a, možda nešto najoriginalnije i najbolje što baštinim…”

Na kraju bih dodao, ovim albumima ona postaje dio jedne puno šire baštine, nadilazeći regionalne granice.

Preuzeto sa jazz.hr